Upozorenje šefa splitskog KBC-a: Ako Arena postane bolnica, ne znam tko će te pacijente liječiti. Razmišlja se o preseljenju covid-pacijenata u Knin

 Upozorenje šefa splitskog KBC-a: Ako Arena postane bolnica, ne znam tko će te pacijente liječiti. Razmišlja se o preseljenju covid-pacijenata u Knin

30.10.2020. / 15:00h

Objavio: O.M.

Prof. dr. sc. Julije Meštrović, ravnatelj KBC- a Split, uputio je prije nekoliko dana apel građanima da se ponašaju odgovorno jer se bolnički kapaciteti ubrzano pune kako piše Slobodna Dalmacija.

-Trenutno je od kapaciteta namijenjenih liječenju bolesnika zaraženih koronavirusom 50 posto njih zauzeto. Ponovit ću krajnje ozbiljno upozorenje – 50 posto je previše! Osobito u odnosu na broj novozaraženih u županiji. Ovih preostalih slobodnih 50 posto će vrlo brzo biti zauzeto – rekao je Meštrović.

Sasvim dovoljan razlog za intervju s čelnim čovjekom KBC-a Split.

U splitskom KBC-u priča se o preseljenju dijela bolesnika oboljelih od Covida u kninsku bolnicu?

– To postoji kao ideja i možda će zaista biti potrebno, ali još smo daleko od realizacije.

Kako bi se to izvelo?

– Eskalira li ova situacija, važno je sačuvati KBC Split za one najteže bolesnike. Dakle, da se kadrovski i materijalni resursi usmjere na one najpotrebitije. Nameće se ideja da se dio zaraženih koji su u boljem kliničkom stanju hospitalizira drugdje.

Postoje li administrativni problemi da se to realizira, pošto je to druga Županija, drugi regionalni Stožer…

– Točno, ali problem je zajednički. Ja sam koordinator respiratorno intenzivističkog centra za južnu Hrvatsku. Zbog toga se dogovaramo s našim Županijskim stožerom i s čelnicima bolnica od Zadra do Dubrovnika. Razgovaramo o svim mogućim rješenjima. Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati sljedećih tjedana.

Pacijenti, ali i liječnici i sestre iz zagrebačkih bolnica tvrde da je u bolnicama kaos, da nema lijekova, hrane…

– Ja mogu govoriti o onome što se događa u KBC-u Split, a to je da kod nas ima dovoljno i hrane i lijekova, pacijenti su zbrinuti. Međutim, jedan od problema je nedostatak osoblja, pa zbog toga može dolaziti do povremenih teškoća, ali oni ne utječu na zbrinjavanje hospitaliziranih pacijenata. Trenutno mjesta za nove Covid-19 pozitivne pacijente imamo, ali hoćemo li sve iskoristiti ili ćemo cijelu bolnicu na Križinama opet pretvoriti u Covid-centar ovisi o građanima i njihovu odgovornom ponašanju.

Mislim da je građanima puna kapa apela “budimo odgovorni”. Jer dok je većina odgovorna, pojedinci ne nose maske u trgovinama i javnom prijevozu, događaju se velika okupljanja, političari sami ne poštuju ono što propovijedaju.

– Na nama liječnicima je da apeliramo i ne smijemo se umoriti u prosvjećivanju javnosti. Ako treba još ću sto puta ponoviti: distanca, maske, pranje ruku, izbjegavanje većih okupljanja, čuvanje naših najstarijih…

Ali profesore, neki ljudi neće nikada poslušati. Naši liječnici često spominju primjer uređene Njemačke, ali i tamo postoji novčana sankcija za nenošenje maski. Kod nas je nema…

– Sankcije u sadašnjim uvjetima nisu rješenje. Sada je situacija već toliko eskalirala da nam preostaje samo upozoravati ljude da se saberu i ponašaju odgovorno. Nitko ne želi lockdown. Pogledajte primjere Francuske, Njemačke, proglasili su zatvaranje kako bi sačuvali bolnički sustav. Kad se epidemija razbukta, onda je jedino rješenje, nažalost, lockdown.

Na internetu neki pozivaju da se ide u grupne posjete trgovinama bez maski.

– Ne znam što bih tim ljudima poručio, osim da sam razočaran takvim ponašanjem. Ljudi moraju shvatiti da se bolnički sustav može pobrinuti za bolesne ako je krivulja zaraženih niska, međutim ako izgubimo kontrolu nad bolešću, onda dovodimo u opasnost cijeli sustav, dakle i za liječenje Covid-19 bolesnika, ali i drugih kroničnih bolesnika. Od toga ne strahujemo samo mi, nego i druge, razvijene države.

Nedavno je umrla djevojka od 17 godina. Je li podlegla kroničnim bolestima koje je imala ili je umrla od korone?

– Teško je jednostavno odgovoriti na pitanje utjecaja akutne infekcije na ishod pojedinog bolesnika. Imate kronične bolesnike koji uz moderne terapije dugo žive, ali nažalost mogu se zaraziti i ta bolest može biti kobna za njih. Dakle, da nije bilo korone neki kronični bolesnici bi živjeli duže. Ali za svakog pojedinog bolesnika trebalo bi istražiti i onda donijeti zaključak je li umro od posljedica novog koronavirusa i njegova utjecaja na kronične bolesti.

Ali ne možete donijeti zaključak kad nemate adekvatnu salu za obdukciju…

– Imamo salu za obdukcije, ali uvjeti za obduciranje ovakvih pacijenata postoje samo u Zagrebu.

Koliko respiratora trenutno ima u KBC-u?

– Imamo sedamdesetak respiratora ukupno. Dio ih je na raspolaganju Covid-pacijentima, ali dio ih treba i za tekuće potrebe bolnice za druge bolesnike.

Ima li dovoljno osoblja za situaciju da u upotrebi bude svih 70 respiratora?

– To je teško i problematično pitanje. Možemo osigurati prostor, opremu, ali ljude ne. I to, naravno, nije problem samo Splita, nego cijele Hrvatske. Možemo mi kupiti najmodernije aparate, ali kad nemate ljude da rade na njima…

Koliko jedan pacijent na respiratoru zahtijeva pažnje?

– Puno, ovisi kakvo mu je stanje i kakve još bolesti ima. Različite su kliničke okolnosti, ali generalno govoreći, netko tko ima zatajenje vitalnih funkcija cijelo vrijeme uz sebe mora imati barem jednu medicinsku sestru i jednog liječnika. U akutnom slučaju pogoršanja stanja zna se dogoditi da su na intervenciji potrebna i dva liječnika te čak četiri do pet sestara. I nije teško zamisliti kakvi će kadrovski zahtjevi biti ako broj zaraženih nastavi rasti. Nemojmo zaboraviti ni to da će dolaskom zime rasti broj hospitaliziranih među starijom populacijom koja je podložnija težoj kliničkoj slici i težim ishodima.

Ako se ovaj porast nastavi, je li izgledna ponovna aktivacija Spaladium Arene?

– Sve je moguće, ali nitko ne zna hoće li do toga doći. Ovisi o popunjavanju bolnice, kliničkoj slici zaprimljenih i drugim parametrima. Bilo bi odlično da je nikada ne aktiviramo.

A tko će te ljude liječiti, liječnika nemate dovoljno ni u bolnicama?

– Razgovaramo sa Stožerom, i struka i vlasti svjesne su tog problema. Bolničko osoblje KBC-a Split ne može opskrbiti arenu, niti se brinuti o bolesnima koji će, moguće je, tamo biti smješteni. Jednostavno nemamo kadra.

Znači, možemo otvoriti Arenu, a onda te ljude neće imati tko liječiti, niti im dodati čašu vode…

– Kažem, nemamo ljudstva ni za naše tekuće potrebe, znate i sami da nam i u normalnim okolnostima nedostaje medicinskih sestara. A onda možete pretpostaviti kako je sada u ovim izvanrednim okolnostima koje bi se mogle dodatno pogoršati.

Prije ovog razgovora razgovarao sam s jednom sestrom i jednim liječnikom iz KBC-a Split. Kažu da se lome i padaju s nogu od posla, a s druge strane pojedini njihovi kolege eskiviraju obaveze…

– Istina, svugdje ima takvih slučajeva. Neki rade 150 posto, neki manje. I koje god mjere nadzora mi uveli neki su savjesniji od drugih. Mi nastojimo da se opterećenje rada raspodijeli na sve ravnomjerno. Imamo evidencije, vidimo koliko je tko radio…

I onda se opet netko provuče…

– Moguće. Ali svakako ogromna većina djelatnika bolnice, od pomoćnog osoblja, preko medicinskih sestara i tehničara do liječnika savjesno rade i daju sve od sebe, dok su ovi koji se “provlače” tek pojedinci.

Neki su otišli i na “iznenadna” bolovanja…

– To su stvari njihovih obiteljskih liječnika, oni imaju ingerenciju davati bolovanja i mi nemamo nikakvog uvida u to. Žalosno je ako to netko zloupotrebljava, osobito u ovim okolnostima. I nije kolegijalno. Ali opet napominjem, tu se može raditi o pojedinačnim primjerima, većina naših kolega kad ode na bolovanje ode iz sasvim opravdanih razloga. Stoga ne treba generalizirati.

Na proljeće su se dogodile zamjene identiteta, vi ste dali ostavku koja nije prihvaćena. Bilo je tu i drugih pogrešaka…

– Bilo ih je, nema sustava u kojem nema grešaka. I naravno da smo na tim greškama učili. Morate shvatiti da su to bile nove okolnosti na koje nitko nije bio spreman, niti je imao iskustva s tim. Mi smo u kratko vrijeme na dan hospitalizirali desetke Covid-pacijenata, od kojih većina bilo iz Domova za umirovljenike. I sve se praktički odjednom slilo u bolnicu.

Facebook Comments

Related post