SVETI GRAL KRIPTOGRAFA I POVJESNIČARA: Znanja nepoznate civilizacije, šifrirani vodič za ženske stvari ili kodirane upute kako od maka dobiti opijum?

 SVETI GRAL KRIPTOGRAFA I POVJESNIČARA: Znanja nepoznate civilizacije, šifrirani vodič za ženske stvari ili kodirane upute kako od maka dobiti opijum?
Spread the love

Za sve ljubitelje mistike prenosimo članak s portala dnevno.hr koji nabolje opisuje tajna znanja koja su nas se dojmila. Knjižnica rijetkih knjiga i rukopisa Beinecke na Sveučilištu Yale privlači posjetitelje ne samo svojim impresivnim zbirkama nego i arhitekturom. Zidovi knjižnice izgradili su iz prozirnog mramora koji propušta prirodno svjetlo i tako štiti knjige, ali ipak nije osigurao dovoljno svjetla za čitanje. U dvorani za javnu predaju nalazi se šest katova visokih staklenih torana koji u posebnoj zbirci čuvaju zbirku od oko 180.000 rijetkih knjiga. U prostoru tornja nema zraka kako bi se usporilo starenje građevina te je tako osiguralo građa i od požara. U zbirci se, osim primjera, neizrecivo vrijedne Gutenbergove Biblije iz 1455. godine, nalazi se i jedini primjerak izdanja vjerojatno najmisterioznije knjige na svijetu koje se obično zove Voynichev rukopis ili rukopis.

Riječ je o tajanstvenoj ilustriranoj knjizi od 240 stranica, posvećenu nepoznatom sadržaju, a napisao je već prije nekih šestotinjak godina nepoznatih autora na nepoznatom jeziku i pismu. Od njezina otkrića 1914. godine, tu su knjigu intenzivno proučavali nebrojeni kriptografi, uključujući i neke od vrhunskih američkih i britanskih vojnih stručnjaka. Međutim, niko od njih nije uspio dešifrirati ni jednu jedinu riječ riječi. Knjiga je tako objavljena sve gral kriptografa i povjesničara.

Nedavno datiranje ugljikom utvrđeno je da knjiga potječe otprilike iz 1420. godine. Na njenom se sjećanju vidi neobavezno rukopis i rukom iscrtane slike koje izgledaju kao da su ukradene iz sna. Uz nikad razjašnjeni tekst nalazite se u ilustracijama stvarnih i imaginarnih biljaka, letećih dvoraca, žena koje se kupaju, astroloških dijagrama, zodijačkih krugova, Sunca i Mjeseca s različitim licima…

Knjiga dimenzija 24 x 16 centimetara jedna je od najvećih nerazriješenih misterija u povijesti. Zašto? Nitko ne može odgovoriti što piše u njoj.

Tajna tri autora

Iako danas znamo da je njen prvi vlasnik bio Rudolf II. (1552.-1612.), Car Svetog Rimskog Carstva, naziv je dobio po osobi koja je 1912. kupila u vilu Mondragone u blizini Rime, u kojoj je tada uspostavio Isusovački fakultet. Bio je poljsko-litavski antikvar Wilfrid Voynich (1865.-1930.) Koji je bio pasionirani trgovac starim i rijetkim knjigama. On je u vili Mondragone od poglavara Isusovačkog sveučilišta „Petrus Beckx“ otkupio knjigu. Naime, te 1912. godine Collegio Romano bio je ostao bez novca pa je odlučio otvoriti nešto od svog inventara. Voynich je kupio tridesetak rukopisa. Kada je on umro, naslijedila ga je njegova supruga, spisateljica Ethel Lilian Voynich, a ona je dovela i ostavila prijateljicu Anne Nill koja je 1961. prodala antikvaru Hansu P. Krausu. On je pak, ne našavši kupca, rukopis 1969.

Kada je Voynich kupio knjigu, silno se čudio. Tko ju je napisao? Gdje je bila izrađena? Što predstavljaju sve te čudne riječi i nadrealni crteži? Kakve sve tajne postoje njezine stranice?

Pošto su razni stručnjaci dulje od jednog stoljeća pokušali odgovoriti na sadržaj Voynicheva rukopisa, zaključili su da imaju sve karakteristike stvarnog jezika, ali onog što još niko nikad nije vidio.

Naime, u prirodnim jezicima glasovi i njegovi skupovi, dakle riječi i riječi, pojavljuju se dosljednom učestalošću, a jezik u Voynichevu rukopisu ima obradu na takav način da ne bismo mogli naisli u generatoru nasumičnih riječi. Osim toga, slova se razlikuju po vrstama (velika i mala slova) te visini i dubini. Neka su posuđena od drugih rukopisa, ali većina ih je originalna i jedinstvena. Rukopis je bogato stiliziran vijugavim ukrasima. Čini se da je na cijeloj knjizi radilo troje ljudi. Dvoje je napisao tekst, a treća je osoba ilustrirala.

Tijekom vremena pojavili su se tri glavne teorije o rukopisu. Prva kaže da je namjerno šifriran tajnim kodom napravljeno da sakrije stvarno značenje. Druga je teorija da je riječ o najobičnojjoj prevari, tj. Tekst na nepostojećem jeziku s tim da se dobro zaradi na prodaju naivnome kupcu. Neki tako spekuliraju da je autor bio srednjovjekovni prevladavajući, a drugi da je bio bio sam Voynich. Treća teorija kaže da je rukopis napisan na stvarnom jeziku, ali na nepoznatom pismu. Moguće je, dakle, da su srednjovjekovni učenici pokušali stvoriti alfabet za jezik koji je bio govoren, ali nije imao svoje pismo.

Enciklopedija znanja

Iako nitko ne može pročitati Voynichev rukopis, to nije zaustavilo ljude da pogađaju ono što možda piše. Zagovornici teorije da se rukopis bio pokušaj stvorio novi oblik pisanog jezika spekulirati da bi mogao biti enciklopedija koja sadrži znanje kulture koja ga je stvorila. Ima i onih koji govore o tekstu napisao je engleski franjevac i filozof Roger Bacon (1214.-1294.) Koji je bavio magijom i alkemijom te je stremio spoznajom „univerzalnih zakona gramatike“. Drugi pak pak vjeruje da je napisao John Dee (1527.-1608.), Engleski astrolog, matematičar, alkemičar i okultist, inače savjetnik kraljice Elizabete I. (1533.-1603.). Ta je teorija posebno aktualna jer je poznata po Deeu i britanskom okultistu Edwardu Kelleyu (1555.-1597.) Koji je sastavio „henokovski magijski sustav“, pošto su zurili u kristalnu kuglu i komunicirali s anđelima.

Dakako, ima i onih marginalnih teorija koje govore da je Vojničev rukopis djelo talijanskih vještica ili čak izvanzemaljaca.

Zvijezde i biljke

Nakon sto godina frustracije, znanstvenici su djelomično osvijetlili misterij. Prvo otkrivanje je određivanje vremena smještaja metode metodom ugljika. Nadalje, povjesničari preko Rima i Praga uspjeli su rekonstruirati vlasništvo rukopisa do rane 1612., kad je iz ruke cara Rudolfa II. prešao njegov liječniku Jacobusu Sinapiusu (1575.-1622.).

Britanski profesor primijenio lingvistike Stephena Baxa (60), sa sveučilišta u Bedfordshireu, zaintrigirao je svjetsku javnost kad je 2014. objavio da je uspio dešifrirati desetak riječi iz teksta, a treba poštovati dvije godine intenzivno radija na dešifriranju teksta, a što je od velikog pomoći, kako kaže, bilo poznavanje srednjovjekovnih tekstova i semitskih jezika poput arapskog i hebrejskog.

Jedna je riječ “Bik” što na latinskom znači “Bik”, a to je ime jedne od zodijaka zvijezda. Drugo je pak “centaurun”, što je podržavalo ilustraciju, naziv biljke štitaste kičice (Centaurium erythraea).

„U rukopisu se nalazi mnogo ilustracija zvijezda i biljaka, a neke od njih uspijevaju identificirati. Cilj mi je potaknuti i druge jezike da rade sa mnom na dešifriranju rukopisa korištenjem istih tehnike. Da ne znači da je riječ o jednostavnom posluženju, ali smatram da pobijaju tvrde one koji su misli da je riječ o podvali. Vjerojatno je riječ o monografiji vezanog uz prirodu ”, rekao je Bax za britanske medije.

Televizijski scenarist Nicholas Gibbs 2017. izvijestio je da je dešifrirao Voynichev rukopisom da je riječ o vodiču za ženske probleme i zdravlje. Pošto je rukopis u potpunosti digitaliziran, Gibbs je analizirao tri godine. Kako je imao povjerenje iskustva s latinskim i antičkim voditeljima, uvidio je prve skrivene tragove. Brzo je otkrio već viđene kodove za ljekovito bilješke. Tada je počelo gledati istureno pa je shvatiti da su “riječi” u tekstu već dijeljene skraćene riječi poput “aq” za “aqua” (voda), “con” za “confundo” (mješavina) i sl.

Pošto je gotovo sa sigurnošću utvrdio da je rukopis liječnika priručnik, sve mu je bilo mnogo brže i lakše. Usporedbama, eliminacijama i rješenjima došao je do toga da je riječ o ginekološkom priručniku. Kupke, biljke, magneti, položaj mjeseca i znakova zodijaka idu tim tvrdnjama u prilogu.

Različita tumačenja

Matematičari s Instituta za primijenjenu matematiku Ruske akademije znanosti nakon provođenja statističke analize teksta 2017. zaključili su da je Vojničev rukopis napisan na dva jezika, a da je šifriran tako da su samoglasnici i razmijeni uklonjeni iz teksta. Zbirka simbola sjedinjena je u novom tekstu, u kojoj su nepredviđeno ubačeni razmaci. Stručnjaci objavljuju oko 60 postova napisanih na engleskom ili njemačkom jeziku, dok je ostalo napisano na nekom od romskog jezika – možda talijanskom ili španjolskom, pa čak i latinskom.

“Ipak, ne znam zašto bi razumijevanje teksta moglo biti važno danas, biti sljedeći po crtežima, objasniti u kojem doba godine treba sijati sjemenke maka kako bi kasnije dobili opijum”, rekao je suautor istraživanja Jurij Orlov, dodajući da je nemoguće povratiti cijeli tekst bez samoglasnika jer postoje različita tumačenja najvažnijih riječi.

Kanadski profesor informatologije Greg Kondrak sa sveučilišta Alberta sa svojim je studentom Bradleyem Hauerom došao pako zaključiti da je tekst napisan na hebrejskom. Kombinirali su algoritam koji su osmislili ili odlučili alfagram u Google Translateu, a rezultati koji su dobili bilo obećanja. „Dobili smo rečenicu koja je gramatička i može se interpretirati. Rečenica je glasila: ‘Predložila je svećenike, vlasnike kuće, meni i ljudima’. Možda je ta rečenica malo čudna, posebno za početak rukopisa, ali definitivno nije besmislena “, zaključio je Kondrak.

Među posljednjima koji su “dešifrirali tekst” bio je britanski lingvist Gerard Cheshire sa sveučilišta Bristol, koji je iznio teoriju prema kojoj je autorica rukovodila dominikanke koje su za kraljicu Mariju Austrijsku (1505.-1558.) Napisale “sažet pregled liječenja, terapeutskim kupeljima i astrološkim znakovima ”na vulgarnom latinskom jeziku, što znači da su se razvili romanski jezici. Cheshire je tvrdio da je rukopis dešifrirao za samo dva tjedna „kombinaciju bočnih mišljenja i genijalnosti“. Iako je objavljen u etabliranom časopisu, njegov rad je objavljen u nižim kritikama. Poslije je Sveučilište Bristol poslalo priopćenje da rad predstavlja Cheshireov osobu koja je uklonjena sa svoje mrežne stranice.

Najveća je vjerojatnost da zapravo nikada nećemo znati što piše u tom mističnom rukopisu.

 

Facebook Comments

Related post