TKO SU VJEŠTICE, JESU LI TO DOBRE I MUDRE ŽENE KOJE NE OBOŽAVAJU ĐAVLA I NE SILUJU MUŠKARCE, JE LI SVE TO IZMISLILA CRKVA

Zagreb, 21. 05. 2020.

Objavio: Istina.hr

 

U Hrvatskoj, kao i općenito na zapadu, sve je više poklonika brojnih novopoganskih sljedbi. Obično je riječ o rekonstrukciji drevnih tradicija kao što je rodnovjerje u slavenskim zemljama, druidizam u Irskoj, Ásatrú u nordijskim zemljama ili pak rimska i grčka antička religija. No, osim njih, postoji i snažan uzlet modernog vještičarstva koje svoje korijene vuče iz sredine 20. stoljeća, iako se današnje vještice pozivaju na kontinuitet duhovnosti još od drevnih animističkih paleolitskih i solarnih neolitskih kultova. Najpoznatija današnja vještičja sljedba svakako je Wicca. Na društvenim mrežama postoje stranice i grupe na kojima se okupljaju stotine hrvatskih korisnika koji slijede neku od navedenih duhovnih tradicija.

Moćna čarobnica

No koja je poveznica hrvatske pretkršćanske duhovnosti i vještičarstva? Povjesničar dr. Deniver Vukelić u svom diplomskom radu o progonima vještica objašnjava: “Vještice i vještičji kultovi svjedočeni su od najranijih dana zapisane povijesti. U povijesti Starog istoka, vještičji su kultovi bili vezani uz božice Innanu (Sumer) ili Ištar (Fenikija). U grčkoj je mitologiji taj dio ljudske potrebe za natprirodnim bio vezan uz kultove Afrodite, božice ljubavi i plodnosti, i Artemide, božice lova i mjeseca. U rimskoj su mitologiji obje ove božice gotovo u potpunosti prenesene iz grčke mitologije, zsjedno sa svojim atributima: Afrodita je postala Venera, a Artemida Dijana. Upravo će se Dijana pod tim imenom u simbiozi s keltskim elementima provlačiti sve do danas, u wiccanskim i ostalim vještičjim kultovima.

Čini se da je i slavenski panteon bio bogat, ali danas ga je teško preko tolikog razdoblja, u kojem je bio zamijenjen kršćanstvom, a bez detaljnih opisa i nalaza, sagledati u cijelosti. Pogotovo nakon raznih romantičarskih interpretacija i reinterpretacija u 19. stoljeću u kojima su se mnoga božanstva i njihovi atributi dodavali kako iz književnih, tako i političkih, nacionalnih i integracijskih razloga, tako da se ponekad čini i bogatijim nego što jest. No, od onih bogova ili bića koji jesu potvrđeni, odnosno imaju dovoljnu povijest zapisa u pjesmama, bajkama i mitologiji, postoji jedna odlična kandidatkinja za vještičju božicu. To je bila Baba Jaga (zvana još i Baba Roga ili Baba Zima), moćna čarobnica koja je živjela skrivena u šumi, u kući postavljenoj na kokošju nogu, a ograđenoj ljudskim kostima i lubanjama. Najčešće je u mitologiji prikazivana kao ružna, slijepa ili poluslijepa starica koja se hrani ljudskim mesom. No osim nje, postojale su i božica Morana, božica smrti i zime, te Črnobog, bog smrti i nesreće. Ovdje, u slavenskoj mitologiji, možemo već nazreti i nešto negativniji pristup magiji. Dok su se ženski magični kultovi starog vijeka i antike većinom referirali na plodnost, lov i ljubav, iz slavenske mitologije počinju prodirati mračni elementi smrti, bolesti, zime i zlih uroka.

Ono što je najviše izmijenilo percepciju ženskih i muških vještičjih kultova u srednjovjekovnoj Europi bila je pojava i širenje kršćanstva. Kršćanstvo u samome startu, na temeljima judaističkog monoteističkog pogleda na mitologiju, odbacuje i magiju i panteizam. Svi kultovi i religije koji su postojali u Europi dotad polako već od četvrtog stoljeća naše ere bivaju zatirani ili proganjani. Većina starovjernih bogova biva demonizirana, mijenjaju im se aspekti iz perspektive sve brojnijeg kršćanstva i oni prelaze na razinu paklenih sila koje stoje naspram monoteističkog kršćanstva. Oni bogovi i običaji koji su pak uzeli previše maha i duboko se ukorijenili u svijesti naroda, “preobraćeni” su na kršćanstvo. Dobili su nova imena i uklopili se u kršćanskom kalendaru kao sveci i mučenici koje se moli za milost, ostavljaju im se zavjetni darovi, stvaraju se novi rituali i običaji temeljeni na starima. Takav je primjer sa svetim Jurjem iz slavenske mitologije, koji je nastao od Zelenog Jure iliti Jurja, sina Perunova. Njegov ciklički, simbolički hod kroz godinu, tako dobro objašnjen u hrvatskoj etnološkoj kulturi, u ruralnoj je kulturi bio prihvaćen kao predočenje prolaznosti i kruženja vremena te ponavljanja kreacijskih božanskih činova, koje su pak ljudi oponašali kako bi zadovoljili nemilosrdnu prirodu. Cijeli taj mit crkveni su učenjaci izvrsno uklopili u kršćanstvo, ostavivši istu namjeru predočenja prirode sjedilačkom poljoprivrednom stanovništvu, samo kroz kršćansku prizmu”.

Žena koja zna

Zanimljiva je i etimologija samog pojma “vještica”. Pridjev “vješt” dolazi iz praslavenskog *věščь (mudar, onaj koji vidi, zna), a on pak iz indoeuropskoga korijena *weyd- (vidjeti, znati). Od njega potječe i sanskrtski pojam “veda” (znanje), ali i engleski pridjev “wise” (mudar) ili imenica “wizard” (čarobnjak, mudrac). Prema tome, vještica je “vješta žena”, “ona koja je mudra i koja vidi, tj. zna”. Osim što njeguju pretkršćansku duhovnost, današnje su vještice vične specifičnim djelatnostima, kao što su travarstvo, iscjeljivanje, magija, divinacija i ručni rad.

Razgovarali smo sa zagrebačkom vješticom čije je duhovno ime Green. Više od deset godina bavi se magijom te se s istomišljenicima okuplja na velike solarne blagdane, tzv. sabate, kako bi slavila cikluse prirode.

“Kada su susjedi doznali čime se bavim, odmah su počeli tražiti moje usluge. Često su željeli da bacim urok na nekoga. No morala sam im objasniti da se ja time ne bavim. Općenito, velik je stereotip da se vještice bave crnom magijom te da su im namjere negativne. Zapravo, mi se bavimo duhovnim i energetskim iscjeljivanjem, imamo jaku ekološku svijest i nastojimo pomoći svakoj osobi koja se nađe u nevolji”.

Na spomen vještice mnogi će imati manje-više slične asocijacije. Sve negativne konotacije u folkloru i fikciji proistječu isključivo iz kršćanske percepcije, pod utjecajem višestoljetne žestoke i nasilne propagande. Svaki stereotip zapravo pokazuje glupost i primitivizam onih koji su ga izmislili. Uloga je neopoganske zajednice da javno promovira istinu o vješticama i njihovoj tragičnoj povijesti.

Uz vještice se vežu brojni stereotipi. Prvi je lik ružne pogrbljene starice s kukastim nosom i urokljivim pogledom.

“On je djelomično vezan uz tadašnju kršćansku percepciju Židova. Kasnije su ga primjenjivali i nacisti, koji su na plakatima prikazivali Židove kao škrte i pohlepne ružne starce s velikim nosovima. Mnoge spaljene vještice zapravo su bile mlade žene, a nerijetko i djeca”, objašnjava Green.

Sljedeći je stereotip služenje đavlu i sklapanje pakta s njime.

“Vještice nikad nisu vjerovale u postojanje đavla pa ga nisu mogle ni obožavati. Sve je to izmislila Crkva. Isto tako, vještice ne siluju muškarce. Tako su teolozi tumačili žensku seksualnu nesputanost koju poganske žene nisu skrivale. Bilo je to nešto što potpuno kalja model žene kao Djevice Marije koja je sve samo ne seksualna. Crkva je u tome bila licemjerna. Primjerice, papa Inocent VIII. koji je pokrenuo lov na vještice, čije ime ironično znači ‘nevin’, bio je otac sedmero izvanbračne djece”.

Vještice koje kuhaju životinje, pa čak i djecu, čest je motiv u bajkama. Zašto se u suvremenom folkloru vještice često prikazuju kako spravljaju užasne recepte s komadima ljudskih i životinjskih tijela, poput mačjeg oka, krila šišmiša, orlove kandže, žabljeg prsta ili psećeg jezika?

“Riječ je o namjernom i tendencioznom iskrivljavanju stvarnosti. Naime, sve su to – nazivi biljaka. I u našem su narodi poznati brojni takvi nazivi. Primjerice, piskavica je ‘kozji rog’, podbjel je ‘konjska brada’, rusomača ‘mačje suze’, lišajevica je ‘mišje uho’ itd.”, navodi Green.

Zašto pak vještice lete na metlama?

“Vjerovanje prema kojemu vještice lete na metlama očigledno je nerazumijevanje magijsko-poetske šifre koja ukazuje na šamansku ekstazu i vizionarski let duha. Let na metli zapravo je simbolički prikaz postizanja mističnog iskustva sjedinjenja s božanskom energijom, postizanja transa i ekstaze”, odgovara nam Green.

Obredna metoda

U vještičjoj tradiciji postoji obredna metoda podizanja i usmjeravanja energije koja se naziva “Stožac moći”. Sudionici obreda počinju stvarati energetski vrtlog unutar kruga. U vrtlog svi utiskuju namjeru svojom misaonom i emocionalnom energijom. Taj se vrtlog diže sve više i više dok ne dostigne vrhunac. Tada se energija silovito kanalizira prema cilju. Ona se doslovno ispaljuje i time je postignut maksimalan magijski učinak.

Osnivač Wicce Gerald Gardner (1884.-1964.) opisao je događaj pod nazivom “Operacija Stožac moći”. Bilo je to 1. kolovoza 1940. kad su se engleske vještice okupile na obredu kako bi magijskim putem spriječile Hitlerovu invaziju na Veliku Britaniju. Gardner kaže: “Odveli su nas noću u šumu, gdje se podigao veliki krug, što se ne smije činiti osim u krajnje hitnim slučajevima. Podigli smo veliki stožac i uputili ga prema Hitleru. Zapovijed je glasila: ‘Ti ne možeš prijeći more, ti ne možeš prijeći more, ti ne možeš doći, ti ne možeš doći’. Rečeno nam je da je isto učinjeno i Napoleonu koji je već imao spremnu vojsku da napadne Englesku, a nikad nije došao. Isto je učinjeno i španjolskoj armadi. Koristili su se moćnom snagom, o čemu ne mogu govoriti” (Biografija Geralda Gardnera, Jack Bracelin, 1960.). Inače, postoje još neka slična svjedočanstva. Stožac moći protiv Španjolaca izveden je 1588., a protiv Napoleona 1700. godine. Usto, 1. kolovoza 1971. kalifornijske su vještice izvele Stožac moći za okončanje Vijetnamskog rata.

Čarolije za Putina

U veljači 2019. svijet je obišla vijest kako je skupina Ruskinja izvela obred “kruga moći” u kojem su uporabile magiju kako bi podržale Vladimira Putina te bacile uroke na sve neprijatelje Rusije. Koven, skupina vještica, zazvao je potporu ruskome predsjedniku, koristeći se čarolijama za poboljšanje nacije.

Glavna vještica Alyona Polyn tada je rekla: “Okupili smo se kako bismo svijet učinile boljim kroz Rusiju. Shvaćamo da moć mora pomoći vlastima i pomoći naciji, a potom i Zemlji… Ustani, velika silo Rusije, usmjeri put Vladimiru Putinu istinski i pravedno, kroz moju riječ”.

Prokletstvo Putinovih neprijatelja također je pročitano naglas: “Tko nam dolazi sa zlom, tko nas ostavlja u zlu, tko nas želi povrijediti ili govori zlo… Zauvijek, vječno i beskrajno neka su prokleti neprijatelji, prokleti neprijatelji”.

U Wicci se uvriježilo Trinaest vještičjih ciljeva

Vjeruje se da će vještici magijski rad biti uspješniji što se ona više uskladi s njima:

  1. Upoznaj sebe.
  2. Upoznaj svoju (vještičju) tradiciju.
  3. Uči.
  4. Primjenjuj znanje s mudrošću.
  5. Postigni ravnotežu.
  6. Pravilno posloži svoje riječi.
  7. Pravilno posloži svoje misli.
  8. Slavi život.
  9. Uskladi se s ciklusima Zemlje.
  10. Pravilno diši i jedi.
  11. Radi tjelovježbu.
  12. Meditiraj.
  13. Slavi Boginju i Boga.

Izvor: 7 dnevno

Autor: Zlatko Govedić

 

istinahr_wp507

https://istina.hr